ātman (sanskrt.: dah), jedan od temeljnih pojmova indijske filozofije, koji je tijekom njezina razvoja poprimao različite sadržaje: u Rg-vedi to je vjetar, dah, duša stvari; poslije obuhvaća neprolazno ja, subjekt, besmrtnu dušu, svijest; u Upanišadima je istovjetan s brahmanom, dušom svijeta i panteističkim svebićem, što se izriče formulom »ayam atma brahma« (ovo ja je brahmanin). Ātman je nositelj karme.
