obradba slike

obradba slike, računalna obradba slikovnih informacija u digitalnom obliku. Slika se općenito matematički definira kao dvodimenzijska funkcija f (x, y), gdje su x i y ravninske koordinate. Kada su koordinate x i y, odn. vrijednosti funkcije diskretne, slika se naziva digitalnom. Najmanji dio takve slike koji sadrži informacije o svjetlini i boji naziva se  → slikovni element ili piksel (prema engl. picture element). Slika zapisana u obliku matrice slikovnih elemenata naziva se rasterska slika (bitmapa). Obradba digitalne slike podrazumijeva ciljanu primjenu algoritama nad informacijama što ih slikovni elementi nose. Svoj nagli razvoj to područje zahvaljuje napretku elektroničkih računala. Nakon prvih uspjeha u poboljšanju slika iz svemira u astronomiji, obradba slike počela se 1960-ih koristiti i u medicini, posebice radiologiji i kirurgiji; izum računalne tomografije 1970-ih jedna je od najvažnijih primjena obradbe slike u medicinskoj dijagnostici. Ubrzo su se i u drugim područjima pokazale mogućnosti tehnike poboljšanja kontrasta slike, rekonstrukcije slike iz projekcija, analize slike te kvantitativnih mjerenja na osnovi slike. Danas se te metode rabe u gotovo svim područjima u kojima se informacija može prikazati slikom. Osim medicine, primjenjuje se u daljinskim istraživanjima, snimanjima iz satelita i zrakoplova, u geologiji, poljoprivredi, meteorologiji, ekologiji, arheologiji, u vojsci za navođenje i praćenje letjelica, u policiji za automatsku obradbu otisaka prstiju i slika osoba, u robotici, nuklearnoj fizici, mikroskopiji i dr. U računalnoj znanosti, digitalna obradba slike koristi se u područjima raspoznavanja uzoraka, neuronskih mreža, računalne grafike, prostorne vizualizacije, ekspertnih sustava i prividne stvarnosti.

U fotografiji i grafičkoj pripremi pod pojmom obradba slike danas se najčešće razumijeva tehničko i kreativno uređivanje fotografije uz pomoć računala, a radi provedbe korekcija, postizanja posebnih efekata, te pripreme slike za ispis, tisak, objavljivanje na internetu i sl. Odgovarajućim programom (tzv. digitalni fotografski laboratorij, kakav je npr. PhotoShop) obrađuju se slike u digitalnom obliku, bilo da su snimljene digitalnim fotografskim aparatom, bilo da su snimljene klasičnom tehnikom, a potom digitalizirane usnimavanjem (skeniranjem) pozitiva, dijapozitiva ili negativa (→ fotografija). Takvu sliku odlikuje: relativna razlučivost, izražena ukupnim brojem slikovnih elemenata (u megapikselima), stvarna razlučivost, izražena brojem slikovnih elemenata po jedinici duljine (u točkama ili pikselima po inču), dinamički opseg, tj. razlika između najveće i najmanje gustoće obojenosti, te dubina boje, tj. podatak o tome koliko različitih boja može poprimiti pojedini slikovni element (u bitovima). Digitalne slike mogu biti u različitim formatima zapisa bez sažimanja, kojima se osigurava najveća moguća kvaliteta slike, ili sa sažimanjem, u kojima slike zauzimaju manje memorije. Među najpoznatijima su format JPEG (akr. od engl. Joint Photographic Experts Group) sa sažimanjem, te TIFF (akr. od engl. Target Image File Format) bez sažimanja. Tehnička obradba slike podrazumijeva korištenje niza mogućnosti programa za obradbu, ponajprije različitih dijagrama i histograma kojima se određuje svjetlina, kontrast, odnos među bojama i sl., kao i opcija kojima se definira format i veličina slike, razlučivost, izrez, zakretanje slike i sl. Za kreativnu obradbu u velikoj se mjeri rabe filtri kojima se postižu posebni fotografski efekti (npr. solarizacija, bareljef, riblje oko i sl.), slikarski efekti te razni drugi efekti.

obradba slike. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 1.4.2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=44607>.