numizmatika (od lat. numisma ili nomisma < grč. νόμισμα: kovani novac), pomoćna povijesna i arheološka disciplina koja proučava nastanak, izradbu, razvoj i uporabu kovanoga → novca (monete) te njegovo povijesno (političko, epigrafičko, kronološko, heraldičko) i državnopravno značenje, povijesne i umjetničke značajke, ekonomsku vrijednost i kupovnu moć, pravo i zakonske uredbe vezane uz kovanje novca kao i jezik korišten na njemu (lingvistika). Osim kovanoga novca pod numizmatiku se ubrajaju različite medalje, kontornijati, odličja, plakete, značke, žetoni te papirni novac i sl. predmeti. Numizmatika se dijeli na tehničku (sve u vezi sa zakonskim uredbama o kovanju/izradbi novca, vrijednosti itd.) i primijenjenu (kao izvor za povijest i dr. znanosti), a po razdobljima na antičku, srednjovjekovnu, novovjekovnu i modernu. Međutim, numizmatika se u ekonomskim teorijama tretira i kao znanost o novcu, i kao dio monetarne ekonomije. Amaterska numizmatika prikupljanje je numizmatičke građe bez njezine interpretacije. Unatoč podatcima već iz antičkog vremena u kojima se bilježe pojedinci kao vlasnici medalja i kovanica, svoje začetke numizmatika ima tek u XIV. st., kada N. Oresme objavljuje Raspravu o postanku, prirodi, pravu i mijenjanju kovanih novaca (Tractatus de origine, natura, iure et mutationibus monetarum). U istome stoljeću kao prvi pravi kolekcionari zabilježeni su Oliviero Forza i F. Petrarca, a potkraj XV. st. A. Poliziano tiskao je jedan od najstarijih numizmatičkih radova u djelu Zbirka radova (Miscellanea, 1489). Međutim, numizmatika kao znanost utemeljena je tek u XVIII. st. objavljivanjem djela Nauk o starim novcima (Doctrina nummorum veterum, I–VIII, 1792–98) J. H. Eckhela. Dolazi do razvoja numizmatike kao discipline pa se pojavljuju mnogobrojni skupljači i obrađivači numizmatičke građe (Th. Mommsen, Charles i François Lenormant, Anatole de Barthélemy, John Yonge Akerman, Arnold Luschin von Ebengreuth, Wilhelm Kubitsch i dr.) kao i mnogi amateri. Objavljuju se stručni časopisi: Numismatic Chronicle (London), Revue numismatique (Pariz), Zeitschrift für Numismatik (Berlin), Numismatische Zeitschrift (Beč), Rivista italiana di numismatica (Milano) i dr., te osnivaju mnogobrojna numizmatička društva. Prvo je bilo Numismatic Society of London (utemeljeno 1836., danas Royal Numismatic Society). Najznačajnije numizmatičke zbirke nalaze se u muzejima Londona, Oxforda, Cambridgea, Glasgowa, Pariza, Berlina, Beča, Budimpešte, Münchena i New Yorka.
Početci numizmatike u Hrvatskoj povezuju se s imenima i djelima J. Utješenovića, grofa N. Zrinskoga (zbirka Zrinskih iz Čakovca, XVII. st.) te numizmatičkom zbirkom grofova Draškovića i njihovom trakošćanskom zbirkom iz XVII. st. Temelje hrvatske numizmatike u pisanom obliku daju A. Bandur i M. P. Katančić. Bandur je značajan za razvoj numizmatike u Europi i svijetu (1718. objavio je djelo Novci rimskih careva od Trajana Decija do Paleologa – Numismata Imperatorum Romanorum a Traiano Decio ad Paleologos Augustos i uza nj dodatak Radovi o novcu – Bibliotheca nummaria, kao jednu od prvih numizmatičkih bibliografija u svijetu). Katančić, kao profesor numizmatike na (budim)peštanskome sveučilištu, analizirao je i publicirao hrvatsku numizmatičku građu (Ogled filologije i geografije Panonaca – Specimen philologiae et geographiae Pannoniorum, 1795; Opće istraživanje o staroj numizmatici – Tentamen publicum ex numismatica veteri, 1797; Banski denar – Denarius banalis, u rukopisu). S njemačkoga na latinski preveo je numizmatički priručnik J. H. Eckhela i objavio ga u Budimu pod naslovom Osnove numizmatike (Elementa numismaticae, 1799). Početkom XVIII. st. u Dubrovniku je zabilježena prva numizmatička zbirka (rimskoga) novca, tada u vlasništvu T. Basiljevića. Zanimanje za numizmatiku pokazuju pojedinci u XVIII. i XIX. st., kako iz svjetovnih tako i crkvenih krugova Hrvatske, Slavonije i Dalmacije (I. Aletin Natalis, A. Mandić, F. M. Appendini, A. Alagović, Lj. i V. Gaj, Pavao Rešetar, A. Šenoa, F. Bulić i dr.). Za hrvatsku numizmatiku posebno su značajne zbirke Ivana Nepomuka Labaša Blaškovečkoga, I. Kristijanovića, Edvarda Bunića, Eduarda Maretića, Jerka Machieda, Đure Cattija, Ignjata Simića, B. Bogišića, Ignjata Doboczkyja i dr., jer će one kao donirane ili otkupljene biti pokretačka snaga osnivanja muzejskih ustanova u Hrvatskoj i drugdje. Utemeljenjem Muzeja u Zagrebu (1846) njegovu numizmatičku građu obrađuje M. Sabljar, te ju posebno obogaćuje zbirkom Franje Diericha. U XIX. st. značajno mjesto zauzima Š. Ljubić koji je u Beču 1851. objavio Opis dalmatinskih novaca (Nummographia Dalmata), a 1875. Opis jugoslavenskih novaca. Arheolog i ravnatelj Narodnoga (danas Arheološkoga) muzeja u Zagrebu J. Brunšmid prvi je uveo numizmatiku na Sveučilište u Zagrebu. Kao autor mnogobrojnih radova o antičkoj i srednjovjekovnoj numizmatici, svojim je pristupom unio novu metodologiju u prikupljanju i obradbi numizmatičke građe. God. 1928. osnovano je Numismatičko društvo u Zagrebu (danas Hrvatsko numizmatičko društvo), a potom su pokrenute publikacije Numismatika (od 1933., poslije Numizmatika), Numizmatičke vijesti (od 1939), Bilten Hrvatskog Numizmatičkog društva od 1963. do 1976., kada ga zamjenjuje stručno-popularni časopis Obol. Značajnije numizmatičke zbirke u Hrvatskoj nalaze se u arheološkim muzejima u Zagrebu i Splitu, Muzeju Slavonije u Osijeku, te muzejima u Dubrovniku, Šibeniku, Sinju, Drnišu, Slavonskom Brodu, Rijeci, Sisku, Vinkovcima, Varaždinu, Zadru, Puli, Cavtatu, na otoku Košljunu i kod privatnih kolekcionara. Među istaknutije hrvatske numizmatičare starijega naraštaja ubrajaju se Ć. Truhelka (Slavonski banovci, 1897), M. Rešetar (Dubrovačka numizmatika, I–II, 1924., 1925), Karl Stockert, Antun Grgin, B. Horvat, V. Hoffiller, J. Petrović, J. Klemenc i I. Rengjeo (Corpus der mittelalterlichen Münzen von Kroatien, Slavonien, Dalmatien und Bosnien, 1959). Srednji naraštaj čine A. Bauer, D. Rendić-Miočević, B. Zmajić, Z. Herkov, te suvremeni I. Marović, I. Mirnik, Gjuro Krasnov, I. Dolenec, B. Mimica, i dr. Od 2004. u Hrvatskoj je održano više međunarodnih numizmatičkih kongresa.
