Novosel, Krešo, hrvatski književnik, scenarist i televizijski djelatnik (Zagreb, 21. VI. 1926 – Zagreb, 6. VIII. 2008). Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu 1950. Isprva radio kao novinski urednik (Studentski list, Horizont i dr.), a 1956. bio je među pokretačima Televizije Zagreb. Osnivač je i do 1971. glavni urednik Dramskoga programa, a od 1972. do umirovljenja 1987. novinar u Dokumentarnom programu. Autor je više radiodrama, kojima je dao važan prinos toj vrsti i otvorio ju utjecajima suvremenih strujanja (Pronađeni sat, 1954; Oduzeti smijeh, 1954; Naći nekoga, 1960). Pisao je i televizijske drame (Kota 222, Atomski rat), kazališne komade, scenarije televizijskih serija, eseje o televiziji. U romanima (Lovište jednog kapetana, 1976; Sjaj osame: Janus Pannonius, 1978; Stoljetno stablo, 1981; Olujne tišine, 1985., i dr.), uglavnom s temama iz hrvatske povijesti, uspjelo je spajao dokumentarne povijesne činjenice s fikcionalnim elementima.
