Novikov [no'v’ikəf], Nikolaj Ivanovič, ruski pisac, publicist i nakladnik (Tihvinskoje kraj Moskve, 8. V. 1744 – Tihvinskoje, 12. VIII. 1818). Ruski prosvjetitelj. Tiskao satirički časopis Trut (Truten’, 1769–70), polemizirao s takvim časopisom Katarine II., zalažući se za neovisnost tiska o vladaru. I u časopisu Slikar (Živopisec, 1772–73) objavljivao je kritičke napise o ustanovi kmetstva i zastupao širenje znanja kao temelja napretka. Kao član masonske lože (→ slobodno zidarstvo) širio je nakladničku djelatnost, okupljajući suradnike oko časopisâ, poučnih knjiga i novina (Moskovske vijesti – Moskovskie vedomosti, 1779–89). Razvio je rusko knjižarstvo, popularizirao francuske i njemačke prosvjetitelje. Pisao je filozofske, gospodarske i pedagoške tekstove. Po nalogu Katarine II. oduzeta mu je 1789. sveučilišna tiskara, a 1792–96. bio je na robiji. Kao satiričar djelovao je na komediografa D. I. Fonvizina i I. A. Krilova, a u njegovu je krugu odgojen i N. M. Karamzin. Za njegovo se ime vezuje i pojava ruskoga »masonskoga pjesništva«.
