TRAŽI DALJE:
STRUKE:

Novara

Novara [nova:'ra], grad i upravno središte istoimene pokrajine u talijanskoj regiji Pijemont, 45 km zapadno od Milana; 101 952 st. (2011). Sveučilište; geografski institut De Agostini; konzervatorij; muzeji i dr. Bazilika San Gaudenzio (XVI–XVII. st.) sa 121 m visokom kupolom, katedrala, palača Broletto (XIII–XV. st.) i dr. Trgovačko i industrijsko središte, željezničko i cestovno čvorište u predgorju Alpa, između Milana i Torina. Metalna, elektrotehnička, tekstilna, prehrambena i kemijska industrija, tiskarstvo. – Područje Novare bilo je naseljeno već u prapovijesno doba. Prvo naselje izgradili su Kelti. Na mjestu keltskog naselja Rimljani su za J. Cezara podignuli utvrđenu naseobinu i nazvali ju Novaria. Nakon provale Huna, koji su 452. pod Atilinim vodstvom razorili Novaru, stanovnici su napustili grad i ponovno ga podignuli u VI. st. Tijekom ratova rimsko-njemačkih careva u Italiji, Novaru je 1110. spalio car Henrik V., a posljedica toga bilo je pristupanje Novare 1167. Lombardijskoj ligi. Tijekom srednjega vijeka Novara je bila po značenju drugi grad Milanskoga vojvodstva. Godine 1500. kraj Novare je francuski kralj Luj XII. pobijedio i zarobio milanskoga vojvodu Lodovica Sforzu, ali je švicarska vojska u Sforzinoj službi 1513. nadvladala francuske postrojbe. Austrijski je posjed od 1714., Savoji je prodana 1738. Godine 1801–14. u vlasti je Napoleona I. Bonapartea, a na Bečkome kongresu pripala je 1815. Austriji. U velikoj bitki 23. III. 1849. Austrijanci su, pod feldmaršalom J. Radetzkim, pobijedili pijemontsku vojsku Karla Alberta. Od 1861. Novara je u sklopu Kraljevstva Italije.

Citiranje:
Novara. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 2. 12. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=44239>.