struka(e):

nova ljevica, naziv za skupinu radikalnih mislilaca koji su u razdoblju između kasnih 1950-ih i ranih 1970-ih nastojali ponovno oživjeti socijalističku misao, odbacujući pritom neke od vrijednosti tradicionalne ljevice. Također politički i kulturni pokreti koji su zastupali nove društvene vrijednosti. Pokret je započeo na britanskim i američkim sveučilištima (naziv je skovao C. Wright Mills), a vrhunac je dosegnuo u obliku studentskih pokreta 1968. u Europi, te pokreta protiv Vijetnamskoga rata u SAD-u. Teorijsko uporište nove ljevice bilo je dijelom sadržano u razmatranjima mislilaca tzv. kritičke teorije društva (M. Horkheimer, H. Marcuse, Th. W. Adorno, J. Habermas), a dijelom u političkoj misli revolucionarnih vođa zemalja u razvoju (Mao Zedong, Che Guevara), te tradicije anarhističkoga mišljenja (M. A. Bakunjin). Nova ljevica zauzela je kritički odnos prema realnom socijalizmu u istočnoj Europi, ali i prema komunističkim strankama na Zapadu. Također je dovela u pitanje tvrdnje tradicionalne ljevice o neumitnom slomu kapitalizma. S druge strane, pokreti nove ljevice uspjeli su afirmirati važnost spolne jednakosti, ljudske osobnosti, te opiranja mentalitetu potrošačkoga društva kao i masovnim medijima. Dio nove ljevice izravno je utjecao na razvoj ekološke misli i pokreta (stranke zelenih), te na razvoj radikalnoga feminizma. Nezadovoljan tijekom i rezultatima pokreta, dio se ljevičarskih skupina priklonio oružanomu teroru, osobito u Njemačkoj (grupa Baader-Meinhof) i Italiji (Crvene brigade).

Citiranje:

nova ljevica. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/nova-ljevica>.