noticija (lat. notitia: poznavanje, popis), oblik privatne isprave sastavljen u objektivnoj formi u kojoj je auktor naveden u trećem licu, za razliku od karte (carta), koja je subjektivni zapis i auktor je u njoj naveden u prvom licu. Razliku između noticije i karte definirao je H. Brunner. Prema njemu, notacija je konstitutivni dio pravnoga čina i bez nje pravni čin nije perfektuiran. Razlika između karte i noticije zamjećuje se od V. st. Na langobardskom i franačkom području za nju su se javljali nazivi: notitia, notitia brevis, breve recordationis, memoratorium. Brunnerova distinkcija nije kod svih diplomatičara prihvaćena, osobito zato što se od IX. st. nazivi carta i notitia isprepleću i naizmjence upotrebljavaju. Od X. st. za privatnu ispravu prevladava naziv carta, uz specifikaciju pravnoga čina (npr. carta venditionis). Od XII. st., od renesanse rimskoga prava, za privatnu ispravu rabi se naziv instrumentum publicum.
