struka(e):
ilustracija
NORMANSKI STIL, Canterbury, katedrala Christ Church, detalj, XI–XV. st.
ilustracija
NORMANSKI STIL, Cefalù, apsida katedrale, XII. st.
ilustracija
NORMANSKI STIL, Pohođenje Marijino, Salerno, bjelokost iz katedrale, XI. st.

normanski stil, inačica francuske romanike. Razvio se u Normandiji u XI. st.; osvajači Normani prenijeli su ga u Englesku, južnu Italiju i na Siciliju. Crkvene građevine toga stila imaju tlocrt latinskoga križa: tri uzdužna broda (srednji s ravnim stropom, pobočni s oblim svodovima), poprečni brod i polukružni kor s apsidom. Tipične su građevine toga stila u Francuskoj crkve Saint-Étienne (oko 1064–80) u Caenu, a u Engleskoj katedrale u Winchesteru (1079–93), Norwichu (1096) i Elyju (1082–1174). U južnoj Italiji i na Siciliji elementi normanske romanike isprepletali su se s tradicionalnim domaćim i bizantskim, te ponešto i islamskim građevnim oblicima. Normansku bazilikalnu osnovu imaju katedrale u Salernu (1084) i Amalfiju (1204); na Siciliji na katedrali u Cefalùu i Monrealeu i crkvama La Martorana i Capella Palatina u Palermu slikovito su kombinirani normanski, bizantski i saracenski graditeljski i dekorativni elementi. Normanske crkve u sjeverozapadnoj Francuskoj, os. Saint-Étienne u Caenu, pokazuju u strukturi i oblikovanju prostora neka obilježja koja već nagovješćuju ranu gotiku. Među djelima primijenjene umjetnosti vezane za Normane ističe se čuvena tapiserija iz Bayeuxa sa 72 scene normanskog osvajanja Engleske 1066.

Citiranje:

normanski stil. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/normanski-stil>.