Nordenskiöld [nu'ḍənšœld], Adolf Erik, švedski istraživač i prirodoslovac (Helsinki, 18. XI. 1832 – Dalbyö, 12. VIII. 1901). Iz finsko-švedske aristokratske obitelji, doktorirao iz mineralogije na Sveučilištu u Helsinkiju gdje je predavao. Liberalni zagovornik finske neovisnosti, 1857. protjeran je iz Ruskoga Carstva te se nastanio u Stockholmu gdje je postao kustos u Prirodoslovnom muzeju i profesor mineralogije na Akademiji znanosti. Nakon što je između 1858. i 1864. sudjelovao u trima istraživačkim ekspedicijama na Svalbard, poduzeo je više arktičkih ekspedicija od 1867. do 1875., između ostalih na Grenland, ponovno na Svalbard gdje je 1871–72. boravio cijelu zimu te pomorske ekspedicije prema krajnjem sjeveru. Kruna njegovih istraživanja bila je plovidba brodom Vega 1878–80. od Baltičkoga mora preko atlantske skandinavske, duž sibirske obale do Tihoga oceana te natrag do Švedske preko Indijskoga oceana, Mediterana i Atlantika, čime je prvi prošao Sjeveroistočnim prolazom. O tom pothvatu napisao je popularna djela Plovidba Vegom između Azije i Europe (Vegas färd kring Asien och Europa, 1881) i Sjeveroistočni prolaz (Nordost passagen, 1897); također je priredio opsežnu povijest ekspedicije u 5 tomova. Poduzeo je i ekspediciju rijekom Jenisej 1875–76., a 1882–83. ponovno je istraživao istočnu obalu Grenlanda. Bavio se i poviješću kartografije te skupljanjem i priređivanjem starih geografskih karata. Zbirka od 24 000 geografskih karata i portulana iz XV–XVII. st. čuva se u Finskoj nacionalnoj knjižnici. Od 1893. bio je član Švedske akademije znanosti.
