Neumann [no'jman], Zlatko, hrvatski arhitekt (Pakrac, 4. III. 1900 – Zagreb, 9. I. 1969). Studij arhitekture završio u Beču 1925; radio u atelijeru A. Loosa u Beču i Parizu. Od 1927. djelovao u Zagrebu. Priklonio se radikalnomu purističko-konstruktivističkom oblikovanju u graditeljstvu, a pomnim odabirom serijski proizvedenih elementa ostvario je prototip suvremeno oblikovana stambenoga prostora. Autor je i koautor mnogih obiteljskih, stambeno-poslovnih i javnih zgrada, škola, bolnica i industrijskih objekata (stambene zgrade Deutsch u Vukotinovićevoj ulici, 1928–29., trgovačko-stambene zgrade Amruth u Cankarevoj ulici, 1930–31., vile Klaić u Hercegovačkoj ulici, 1931–32., kuće Rosinger u Vlaškoj ulici, 1936–37., sve u Zagrebu; ljetnikovac Thurn-Taxis na Sušaku, 1928). Ratne godine proveo u logorima u Njemačkoj i Nizozemskoj, u poslijeratnom razdoblju nastavio je projektirati prema programskim načelima iz prethodnoga razdoblja (Dom kulture u Novome Marofu, 1945., školske zgrade u Vrbanićevoj ulici, 1956., Laginjinoj ulici, 1961–62., i na Borongaju, 1961–63., Tvornica papira na Žitnjaku, 1956–60., sve u Zagrebu; vila Friedländer u Cumberlandu u Engleskoj, 1954).
