Nenadović, Matija, srpski svećenik i političar (Brankovina kraj Valjeva, 26. II. 1777 – Valjevo, 11. XII. 1854). Zaredio se 1793. Sudionik obaju srpskih protuosmanskih ustanaka. Tijekom prvog ustanka sudjelovao u izradbi Uredbe o ustrojstvu Soveta, prvoga srpskoga političko-predstavničkoga tijela (1805). Nakon sloma I. srpskog ustanka (1813) živio je u emigraciji, a nakon II. srpskog ustanka postao je 1815. vojvodom valjevske nahije, a poslije i članom Narodne kancelarije. Prisilno je umirovljen 1831., potom je prešao u ustavobraniteljsku oporbu i 1838. postao članom novoosnovanoga Državnoga saveta. God. 1840. prognan je iz zemlje, a 1842. ponovno se vratio u Državni savet, koji je napustio odlaskom u mirovinu 1852. Ostavio je nedovršene Memoare (objavio ih je njegov sin Ljubomir 1867), vrijedan izvor za povijest Srbije u prvoj polovici XIX. st.
