nečistoća, naziv za nepoželjnu stranu tvar, u osnovnoj tvari, koja joj mijenja uporabnu ili funkcionalnu vrijednost. Koncentracija nečistoće u ljudskoj ili životinjskoj hrani dopušta se za svaku pojedinačnu nečistoću, do neke niske, higijenskim propisima točno određene, granične vrijednosti. Posebnim se propisima određuju granične vrijednosti nečistoća (npr. teških metala) u pitkoj vodi. Uvriježeni su stari, danas manje upotrebljavani, trg. nazivi za kemikalije: purum (čist), purissimum (najčišći) i pro analysi (za analitičke namjene). Za farmaceutske proizvode (lijekove) postoje posebni standardi, propisani u → farmakopejama. U pripravi poluvodičkih materijala (silicija ili galijeva arsenida), ili materijala za nuklearnu tehnologiju, specifične se nečistoće strogo nadziru na razini 1 dijela u 1010 do 1015 dijelova osnovne tvari. Propisi o maksimalno dopuštenim koncentracijama nečistoća potaknuli su nagao razvitak kem. analitičkih tehnika.
