Natsume [nacume] Sōseki (pravo ime Natsume Kinnosuke), japanski književnik (Edo, danas Tokyo, 9. II. 1867 – Tokyo, 9. XII. 1916). Studirao kinesku književnost u Tokyju, potom englesku književnost u Engleskoj (1900–03) te bio sveučilišni nastavnik u Tokyju (1903–05), a od 1907. urednik u listu Asahi Shimbun. Smatra se najvećim književnikom razdoblja Meiji (1868–1912). U svojim je djelima osobito propitivao japansku civilizaciju i psihologiju otuđenog intelektualca, dramu ali i humor u susretu japanske i zapadne civilizacije, čovjekovu osamljenost, nestalnost ljudskih odnosa i drugo. Prevladavajućemu naturalizmu suprotstavio je svoju sklonost introspekciji, zenu i pjesništvu haikua. Stekao je popularnost dvama humorističnim djelima, romanom Ja sam mačka (Wagahai wa neko de aru, 1905) i osobito pripovijetkom o mladome nespretnom učitelju, Novajlija (Botchan, 1906). Najpoznatiji je njegov roman Srce (Kokoro, 1914), u kojem ponire u dubine osamljenosti modernoga čovjeka. Ostali romani: Jastuk od trave (Kusamakura, 1906), Sanshirō (1908), Putnik (Kōjin, 1913), nedovršeni roman Svjetlo i tama (Meian, 1916) i drugo; zbirke pripovijedaka Košara sa školjkama (Uzurakago, 1906), Oluja (Nowaki, 1907), Dveri (Mon, 1910) i drugo. Uz to što je bio i vrstan pjesnik haikua, napisao i nekoliko kazališnih komada, više književnih rasprava i kritika te autobiografski roman Trava uz cestu (Michikusa, 1915).
