Mykolaitis-Putinas [mi:kolại'tis pu'~], Vincas, litavski književnik (Pilotiškiai, Marijampolė, 6. I. 1893 – Kačerginė kraj Kaunasa, 7. VI. 1967). Polazio (1912–18) svećenički seminar (Seinai), potom teološku akademiju (Sankt Peterburg); studirao (1918–23) filozofiju, književnost te povijest umjetnosti u Freiburgu. Svećeničko zvanje napustio 1935; sveučilišni profesor u Kaunasu pa Vilniusu. U prvoj zbirci pjesama Grimizni cvjetovi (Raudoni žiedai, 1916) istaknuo se kao lirik nadahnut nacionalnom romantizmom, potom se kretao prema simbolizmu pa realizmu. Premda nije eksperimentirao formom, znatno je utjecao na mlađe pjesnike. Pisao je i romane, drame te književne kritike. Važnija djela: zbirke pjesama Između dvaju svitanja (Tarp dviejų aušrų, 1927), Putovi i raskrižja (Keliai ir kryžkeliai, 1936); roman U sjeni oltara (Altorių šešėly, 1933) i dr.
