muskogijski jezici, jezična porodica američkih indijanskih jezika koji su se većinom govorili u jugoistočnim dijelovima SAD-a. U muskogijske jezike svrstavaju se, primjerice, čikaso (engl. Chickasaw), alabama, koasati i muskodži (engl. Muskogee) ili seminolski. Neki su među muskogijskim jezicima iz prapostojbine protjerani na Srednji zapad tijekom XIX. st., primjerice seminolski. Većina je muskogijskih jezika pred izumiranjem. Muskogijski jezici imaju razmjerno jednostavne fonološke sustave sa samo petnaestak segmenata; samoglasnici se razlikuju po oprjekama dugi/kratki i nenazalni/nazalni (nosni). Poput mnogih drugih indijanskih jezika i muskogijski jezici imaju aktivnu strukturu rečenice i polipersonalnu konjugaciju (glagolski oblici izražavaju lice subjekta i izravnog objekta, katkada i daljeg objekta). Imenice imaju padeže, a poredak je sintaktičkih kategorija većinom S(ubjekt) O(bjekt) V (glagol).
