Mujičić, Tahir, hrvatski književnik i kazališni djelatnik (Zagreb, 21. VII. 1947). Diplomirao komparativnu književnost i jugoslavistiku 1974. na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Radio kao novinar, ravnatelj i umjetnički voditelj Zagrebačkoga kazališta mladih, osječkoga Dječjega kazališta i Zagrebačkoga kazališta lutaka. U suradnji s B. Senkerom utemeljio kazališnu družinu Malik Tintilinić (1971); suosnivač glumačke družine Histrion (1975). Dramske tekstove, koji su nekonvencionalnošću stekli veliku popularnost kod gledatelja, pisao je s B. Senkerom i N. Škrabom (O’Kaj, 1974; Novela od Stranca ili Firenze, stanotte sei gala, 1975; Priobalni triptih ili Domagojada, 1975; Kavana »Torso«, 1978; Hist(o/e)rijada, 1983; Trenk iliti Divji baron, 1985., i dr.), s B. Senkerom (Fric i pjevačica, 1993; Požar vlasti ili Gorite li hrvatski, 1994., i dr.) i samostalno (Cactus Story, 1985; Gradovanje, 1986., i dr.). S I. Mrduljašem utemeljio je Lutkarski erotsko-sadistički cabaret MManipuli (1985–88), za koji su zajednički pisali tekstove i režirali. Osim scenskih djela piše kazališne kritike, eseje, scenarije i pjesme (Kokot u vinu, 1994; Irski Iranec i iranski Irec: svehrvatska pjesmarica, 2000; Zvonjelice für Cvite: /sonetna kapunjera/, 2004; Primopredaja ili Divljim Tahiristanom, 2004; Vlaška 99, 2009., i dr.). Objavio je i roman Budi Hamlet, pane Hamlete! (2012).
