struka(e):
ilustracija
MORSKI PSI, atlantska psina, Lamna nasus
ilustracija
MORSKI PSI, dugonosna psina, Isurus oxyrhynchus
ilustracija
MORSKI PSI, gorostasna psina, Cetorhinus maximus
ilustracija
MORSKI PSI, kostelj dubinac, Centrophorus granulosus
ilustracija
MORSKI PSI, pas ćukov, Mustelus mustelus
ilustracija
MORSKI PSI, pas lisica, Alopias vulpinus
ilustracija
MORSKI PSI, pas prasac, Oxynotus centrina
ilustracija
MORSKI PSI, sivi volonja, Hexanchus griseus
ilustracija
MORSKI PSI, zmijozuba sivka, Carcharias taurus

morski psi (Selachii), skupina većinom grabežljivih riba, vretenasta tijela s više ili manje ovapnjenim hrskavičnim kosturom, s pet do sedam škržnih otvora, nesimetričnom repnom perajom. Nemaju ribljega mjehura, a ulogu hidrostatskog organa ima velika jetra, ispunjena uljem lakšim od vode. Mogućnost dobivanja velike količine tog ulja iz jetre gorostasne psine dovela je tu vrstu gotovo do istrjebljenja. Koža je morskih pasa hrapava, pokrivena tisućama plakoidnih ljusaka (→ ribe) u obliku malih zubića; rijetko je gola. U čeljustima, koje se mogu jako razjapiti, oštri zubi poredani su u uzdužnim redovima. Oni iz prednjega reda troše se i ispadaju pri hranjenju, a nadomještaju ih novi, iz reda iza njih. Osjetilo mirisa u morskih je pasa tako razvijeno da osjete jednu kap krvi u 100 L vode; neke vrste osjećaju i miris u zraku. Neke vrste rađaju žive mlade, a druge odlažu jaja u parovima zaštitnih čahura, nitima pričvršćenih za alge. Mladi izlaze nakon 6 do 9 mjeseci. U geol. prošlosti, morski psi bili su mnogo veći pa je predak velike bijele psine (Carcharodon megalodon) iz mezozoika dosezao duljinu od 40 m i masu od 3,5 t. Danas je poznato više od 400 vrsta morskih pasa i još se otkrivaju nove. Najmanji je među njima pas pigmej (Squaliolus laticaudus), dug 22 do 25 cm, a najveći je gorostasna psina, duga do 18 m, što se hrani planktonom. Dugonosa psina (Isurus oxyrhinchus) najbrži je morski pas. Može zaplivati brzinom od 50 do 70 km/h u lovu na tune, iglune i dupine. Morski psi dijele se na 8 redova. Iz reda je volonja (Hexanchiformes) sivi volonja (Hexanchus griseus), dug do 5 m, tamnosmeđe ili sive boje s crvenkastosivim bokovima i svjetlijim trbuhom. Pepeljasti volonja (Heptranchias perlo), dug do 3 m, hrani se ribom. Oba žive u tropskim i suptropskim morima, česti su u Sredozemnome moru, a ima ih i u Jadranu. U redu sklatovki (Squaliformes) ističu se tri porodice s predstavnicima psom kosteljem (Squalus acanthias) i psom kosteljem vlastelinom (Squalus fermandinus); narastu do 1 m. Rašireni su u Atlantiku i Sredozemlju. Pas kostelj dubinac (Centrophorus granulosus) živi u Sredozemnome moru i Atlantiku; naraste do 1,5 m. Pas crnac (Etmopterus spinax) živi u ist. Atlantiku i Sredozemnome moru; dug je do 0,5 m. Pas mrkalj (Scymnorehinus lieha) živi u Jadranu, Sredozemnome moru i Atlantiku; dug je do 1,5 m. Pas zvjezdaš (Echinorhinus brucus) živi u Atlantiku; dug je do 1,8 m. Polarni kostelj (Somniosus rostratus), arktički morski pas, vrlo je rijedak u Sredozemnome moru, gdje naraste do 80 cm, a u Sjevernome moru do 6 m. Pas prasac (Oxynotus centrina) dug je do 2 m. U redu sklatova (Squatiniformes) poznatije su bentoske vrste sklat sivac (Squatina squatina) i sklat žutan (Squatina oculata), koji žive zakopani u mulju i pijesku po svim morima i oceanima; dugi su do 2 m. U por. Odontaspididae ubrajaju se proždrljive morske psine iz Atlantika: zmijozuba sivka (Carcharias taurus) i zmijozuba ružična (Carcharias ferox), duge 2 do 4 m, rijetke u Jadranu. Predstavnici por. Lamnidae proždrljivi su morski psi toplih mora, dugi 4 i više metara, dugonosa psina i atlantska psina (Lamna nasus), koji zalaze u Sredozemno more i Jadran. Pas ljudožder (Carcharodon carcharias) dug do 7 m, pučinski je morski pas, putnik svih tropskih i suptrop. mora od Jadrana do Australije. Proždrljiv je mesožder, dokazan kao opasan ljudožder. U por. Cetorhinidae ističe se gorostasna psina (Cetorhinus maximus), duga do 15 m i teška oko 8 t. Živi u arktičkim morima, ali zaluta i južnije. Hrani se životinjskim planktonom. Predstavnik je por. sabljaša (Alopiidae) morski pas lisica (Alopias vulpinus), dug do 5 m. Živi u svim morima, a prepoznaje se po vrlo dugoj repnoj peraji. Hrani se srdelama i skušama. U por. morskih mačaka (Scyliorhinidae) ulaze vrste mačka bljedica (Scyliorhinus canicula), mačka mrkulja (Scyliorhinus stellaris) i crnousta mačka (Galeus melastomus); narastu do 1 m. Predstavnici porodice ćukova (Triakide) pas ćukov (Mustelus mustelus) i pas glušac (Mustelus asterias) rašireni su u obalnom području cijele Europe; dugi su do 1,5 m. Bentoski pas butor (Galeorhinus galeus), raširen po svim morima tropskog i umjerenoga pojasa, dug je do 2 m. U por. kučaka (Carcharhinidae) ubraja se pas trupan (Carcharhinus plumbeus), dug do 3 m, koji živi u toplim područjima Atlantika i Tihog oceana, pas modrulj (Prionace glauca), pučinski morski pas, dug do 3 m, raširen u svim morima tropskog i umjerenoga pojasa. Predstavnici su por. mlatova (Sphyrnidae) mlat (Sphyrna zygaena) i bat (Sphyrna tudes). Oblikom glave, proširene u dvama bočnim režnjima, razlikuju se od ostalih morskih pasa. Obje vrste žive u većim dubinama, a po potrebi se dižu i do površine; žive u svim oceanima, u Sredozemnom i Jadranskome moru; dugi su do 5 m. U Jadranskome moru zabilježeno je 30 vrsta morskih pasa, od kojih neke u nj zalaze povremeno.

Citiranje:

morski psi. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/morski-psi>.