struka(e):

monokromator (prema grč. μονόχρωμος: jednobojan), optički instrument za izdvajanje zračenja sasvim uskoga područja spektra, tj. za dobivanje tzv. monokromatske (jednobojne) svjetlosti; najčešće je sastavni dio spektrofotometara i drugih instrumenata kojih se rad temelji na preciznome mjerenju intenziteta svjetlosti određene valne duljine. Najčešće se bijela svjetlost razlaže u spektar boja s pomoću sustava prizmi ili optičkom rešetkom, a u novije doba kao izvor svjetlosti služe i laseri (→ laserska spektroskopija). – Mehanički monokromator, uređaj koji iz neutronskoga zračenja reaktora izdvaja samo neutrone određene energije, sastoji se uglavnom od dviju ili više kadmijskih ploča koje brzo rotiraju zatvarajući između sebe određene kutove. Ovisno o brzini rotacije i kutu među pločama te njihovim debljinama i broju, samo neutroni određenih brzina (energija) mogu između ploča proći neometano, dok se većina ostalih apsorbira u kadmijskim pločama.

Citiranje:

monokromator. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/monokromator>.