struka(e):
Mondegaj, Miho
hrvatski latinski pjesnik
Rođen(a): Slano, 30. X. 1649.
Umr(la)o: Napulj, 31. VIII. 1716.

Mondegaj, Miho, hrvatski latinski pjesnik (Slano, 30. X. 1649Napulj, 31. VIII. 1716). Gimnaziju polazio u Napulju, gdje je potom stupio u isusovački red (1665). U istom gradu studirao je filozofiju, a u Rimu teologiju. Tri godine bio je profesor filozofije u Lecceu, a potom je do kraja života predavao retoriku u isusovačkom kolegiju u Napulju. Surađivao je s glasovitim napuljskim propovjednikom i pučkim misionarom sv. Franjom Jeronimskim. Njegovim posredovanjem u Lecce je došao mladi Dubrovčanin Đuro Baglivi, poslije poznati liječnik i znanstvenik. Napisao je više latinskih pjesama u tipičnom baroknom stilu (elegije, ode, epigrami), koje su objavljene u različitim prigodama. Osim dvaju prigodnih spjevova posvećenih španjolskome dvoru, objavio je knjigu elegija o boli Četiri knjige bolî u kojima Psiha ide živjeti u progonstvo (Dolorum libri IV in quibus Psyche exul praeit, 1706), a posmrtno mu je izašlo sedam elegija, zajedno s pjesmama Luigija Anne, u čast sv. Alojzija Gonzage, O slavnim djelima bl. Alojzija Gonzage i Družbe Isusove… (B. Aloysii Gonzagae e Soc. Jesu praeclare gesta variis fabulis heroico filo…, 1721).

Citiranje:

Mondegaj, Miho. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/mondegaj-miho>.