Molina [~li'~], Luis de, španjolski skolastički teolog (Cuenca, XI. 1535 – Madrid, 12. X. 1600). U isusovački red stupio u Alcali. Studirao u Coimbri, gdje je predavao filozofiju 1563–67., a potom od 1568. do 1586. teologiju u Evori. Njegovo djelo Slaganje slobodne volje s darovima milosti, s božanskim predznanjem, providnošću, predodređenjem i osuđenjem (Concordia liberi arbitrii cum gratiae donis, divina praescientia, providentia, praedestinatione et reprobatione, 1588) dalo je povoda dugotrajnim oštrim prepirkama između isusovačke teološke škole molinista (Molininih sljedbenika) i dominikanske teološke škole tomista (po Tomi Akvinskom) ili banjezista (po najistaknutijem ondašnjem dominikanskom teologu Domingu Báñezu), te francuskih jansenista. Želeći dovesti u sklad naučavanje o slobodnoj volji čovjeka i nauk o Božjoj milosti, Molina i molinisti uvodili su suptilne razlike, nastojeći u prvom redu istaknuti slobodu ljudske volje; banjezizam i jansenizam pak daju prednost milosti.
