mikroskopija (mikro- + -skopija), tehnika promatranja sitnih objekata mikroskopom. Mikroskopiranjem se ispituju oblici čestica, njihova struktura, veličina, broj i dr. U biološkim istraživanjima objekti se rjeđe promatraju u prirodnom stanju, a u većini slučajeva potrebno ih je za mikroskopiranje posebno preparirati. Neki se fiksiraju (formalinom), smrzavaju ili uklapaju u parafin, a zatim sijeku u tanke slojeve posebnim noževima (→ mikrotom). Drugi se gnječe u kašu, dispergiraju ili maceriraju u tekućini (glicerolu, razrijeđenoj lužini), dehidriraju (alkoholom), boje org. bojilima, a gotovi mikroskopski preparati mogu se konzervirati u želatini ili kanadskom balzamu. U biologiji i medicini osobitu važnost ima bojenje preparata, jer pojedina org. bojila (hematoksilin, fuksin, metilensko modrilo, karmin i dr.) boje samo određene dijelove stanica. Promatrani objekt stavlja se na posebno (predmetno) staklo; ako je suspendiran ili potopljen u tekućini, preko njega se stavlja još i tanko (pokrovno) stakalce. Predmeti se mogu promatrati u normalnome, svijetlome vidnom polju ili uz primjenu posebnoga kondenzora (ultrakondenzor) u tamnom polju, pri čem se, zbog Tyndallova efekta, vide i detalji koji nisu vidljivi u svijetlom polju. Za mjerenje čestica služe posebni okularski ili objektni mikrometri. Za dijagnostiku u medicini važno je mikroskopiranje krvnoga razmaza, taloga mokraće, razmaza stolice, ispljuvka i dr. Mikroskopiju primjenjuju i mnoge druge grane znanosti i tehnike: mikrobiologija, histologija, citologija, genetika, botanika, farmakognozija, mikrokemija, kristalografija, metalografija, mikroradiografija te proizvodnja tekstilnih vlakana, papira, plastike i dr., a za pojedine svrhe služe specijalno konstruirani instrumenti. (→ mikroskop)
