TRAŽI DALJE:
STRUKE:

Mida

Mida (grč. Mίδας, Mídas), u grčkoj mitologiji, osnivač frigijske kraljevske loze, sin kralja Gordija i božice Kibele. Kada je gostoljubivo dočekao boga Dioniza, ovaj je obećao da će mu ispuniti svaku želju, a Mida je zatražo da se sve čega se dotakne pretvori u zlato. Kada mu se i jelo pretvorilo u zlato, uvidje ludost svoje želje. Iz te ga je nevolje izbavio Dioniz naredivši mu da se okupa u lidijskoj rijeci Paktolu. Od tada je, prema priči, Paktol zlatonosna rijeka. Mida je smatrao pastirsku pjesmu ljepšom od Apolonove svirke, zbog čega mu je Apolon za kaznu izvukao »magareće uši«. Sluga koji je pri šišanju otkrio tajnu (koju je kralj skrivao kapom), povjerio se zemlji i prošaptao u iskopanu jamu: »Kralj Mida ima magareće uši«. Oba legendarna motiva prešla su u narodne priče mnogih naroda, prvi kao mitološka parabola o »prokletstvu bogova«, a drugi kao priča o tajni koju ni zemlja ne može sačuvati nego ju otkriva bilje izraslo iz zemlje (kod nas U cara Trajana kozje uši). Arheološka iskapanja utvrdila su da je u VIII. st. pr. Kr. kralj Mida vladao u frigijskome gradu Gordiju, na novcima je prikazan s visokom frigijskom kapom, a antički pisci spominju ga kao graditelja Kibelina hrama, što upućuje na povijesnu jezgru legendi.

Citiranje:
Mida. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 30. 10. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=40585>.