Mezdjić, Antun, hrvatski slikar i grafičar (Zagreb, 5. IV. 1907 – Zagreb, 15. V. 1981). Završio Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu 1933 (V. Becić, Lj. Babić), na kojoj je 1946–71. bio profesor. Suradnik J. Kljakovića (freske u župnoj crkvi sv. Stasije u Dobroti, Boka kotorska, i crkvi sv. Marka u Zagrebu). Isprva je bio blizak skupini Zemlja, s kojom je izlagao 1932., potom se za boravka u Parizu, pod utjecajem L. Juneka, približio kolorističkomu slikarstvu. Istančanim bojama slikao je zagrebačke gradske prizore, mrtve prirode i portrete (Košarica šljiva, 1938; Djevojčica s lutkom, 1941). Nakon 1950. slikao je mekše i dinamičnije, bez čvrstih obrisa i volumena. Bilježeći fenomene u prirodi (treptanje lišća, odrazi u vodi, valovi), često se približavao apstrakciji (Jesenji dan, 1966; Crni valovi, 1968). U potonjim se radovima vratio figuraciji (mrtve prirode i portreti). Bavio se grafikom, opremom i ilustriranjem knjiga. Dobio je Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo (1971).
