struka(e):

Menčetić (Mence, Mençe, Menze, Mentius), hrvatska plemićka obitelj iz Dubrovnika. U izvorima se spominje od XIII. st., kada su već postojale dvije obiteljske grane – potomci Marina de Mençe i potomci braće Lampredija (zabilježen 1266), Dimitrija (1246–86) i Marka (1266–81). Po nadimku Markova sina Lovre (1280–1324) jedan se ogranak obitelji nazivao Gallo, dok je prema nadimku drugoga sina Nikole (1281–1304) drugi ogranak obitelji nazvan Presliça. Neki su potomci Marina Lampredijeva (1280–1319) nosili nadimak Chiachio. Od njegova praunuka Vlaha (1345–74) potječe ogranak s nadimkom Vlahovići. Od najranijeg spomena Menčetići su bili dio najuglednije gradske političke i gospodarske elite. Dimitrijevi potomci trgovali su u Veneciji, a Lompre de Gallo (1319–44) i Domagna Nikolin Markov (1313–58) u Srbiji i Bosni. U politici su se osobito istaknuli Jakov (1330–87), Marin Junijev (1343–80) i Andrija Domanjin (1361–1416). Mnogi su se članovi obitelji bavili pomorstvom i zakupom carina. Na prijelazu iz XV. u XVI. st. djelovali su pjesnici Petar (1451–1508), slavljen kao poeta laureatus, te Šiško, u drugoj polovici XVI. st. pjesnikinja Margarita (Margita), a u XVII. st. pjesnik Vladislav. Tijekom Velike zavjere 1611–12. senator i knez Vladislav Nikolin (oko 1538–1618) branio je zavjereničku protuosmansku skupinu. U velikom raskolu dubrovačkog plemstva na dvije endogamne skupine (tzv. salamankeze i sorboneze), koji je bio posljedica zbivanja u Velikoj zavjeri, sedam casata (ogranaka roda, loza, kućanstava) Menčetića pripadalo je salamankeškoj, a tri su pripadala sorboneškoj skupini. Jedna od salamankeških grana, potomci Miha Ivanova (oko 1546–1601), prešla je sorbonezima u 1630-ima ili 1640-ima. U razdoblju XVII–XIX. st. izumro je veći broj ogranaka obitelji Menčetić.

Citiranje:

Menčetić. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/mencetic>.