Melada, Pavao, hrvatski teolog (Kaštel Štafilić, 15. V. 1916 – Omiš, 26. XI. 2003). U franjevački red stupio 1933. Filozofiju studirao u Makarskoj, a teologiju u Makarskoj i Rimu; zaređen za svećenika 1940., doktorirao iz teologije 1946. Istraživao djela J. Dunsa Scotusa, posebno se bavio pitanjima iz mariologije; sudjelovao u pripremi proglašenja dogme o Uznesenju Marijinu; bio je profesor na rimskom učilištu Antonianum, tajnik (1946–76) i potom predsjednik (1976–96) Papinske međunarodne marijanske akademije sa sjedištem u Rimu. Radio na organizaciji međunarodnih marioloških i marijanskih kongresa (12) i uređivanju njihovih zbornika; s K. Balićem takve kongrese priredio je u Zagrebu i Mariji Bistrici (1971).
