struka(e):
vidi još:  Filmski leksikon
Mastroianni, Marcello
talijanski glumac
Rođen(a): Fontana Liri, 28. IX. 1924.
Umr(la)o: Pariz, 19. XII. 1996.
ilustracija
MASTROIANNI, Marcello

Mastroianni [~ja'n:i], Marcello, talijanski glumac (Fontana Liri, 28. IX. 1924Pariz, 19. XII. 1996). Iz siromašne poljodjelske obitelji, za II. svjetskog rata tehnički crtač, pobjegao iz njemačkoga radnog logora i krio se do kraja rata. Kraće vrijeme činovnik, nastupao u amaterskom kazalištu, zatim i u profesionalnom te postigao uspjehe i u klasičnom repertoaru (npr. Shakespeareove drame u režiji L. Viscontija). Na filmu od 1947., popularnost je stekao likovima suvremenih mladića, npr. u filmovima Djevojke sa Španjolskoga trga (Le ragazze di piazza di Spagna, 1952) Luciana Emmera i Kronika o siromašnim ljubavnicima (Cronache di poveri amanti, 1954) Carla Lizzanija. Prvo priznanje – godišnju nagradu Nastri d’argento – dobio za film Dani ljubavi (Giorni d’amore, 1954) G. De Santisa, a istu nagradu dobio je i za Bijele noći (Le notti bianche, 1957) L. Viscontija, kojima je postao međunarodno poznat. Isprva je tumačio ležernije, katkad i dječački nestašne junake, u koje se glumačkim sazrijevanjem postupno uvlači sve očitija crta melankoličnosti i ironičnosti. Posebno je to došlo do izražaja u filmovima F. Fellinija Slatki život (La dolce vita, 1960) i Osam i pol (Otto e mezzo, 1963), u kojima kao svojevrstan redateljev alter ego tumači deziluzionirane intelektualce u mučnoj potrazi za osobnim identitetom. Tim ulogama kao i onom u Noći (La notte, 1961) M. Antonionija Mastroianni je postao reprezentativni utjelovitelj tipičnog ondašnjega građanskog antijunaka, odnosno najistaknutiji glumac europskoga filmskog modernizma 1960-ih. Istodobno je golemu lokalnu popularnost postigao s više filmova sa S. Loren kao partnericom, posebno u komedijama »na talijanski način« (commedia all’italiana), poput Rastave na talijanski način (Divorzio all’italiana, 1961) P. Germija i Jučer danas sutra (Ieri, oggi, domani, 1963) V. De Sice. Nastupao često i izvan Italije, još triput je dobio nagradu Nastri d’argento, a za film Crne oči (Oči čornye, 1987) N. S. Mihalkova i nagradu u Cannesu. Njegov brat Ruggero bio je ugledni montažer. Ostali značajniji filmovi: Obično nepoznati lopovi (I soliti ignoti, 1958) M. Monicellija, Lijepi Antonio (Il bell’ Antonio, 1960) M. Bologninija, Casanova ’70 (1965) M. Monicellija, Stranac (Lo straniero, 1967) L. Viscontija, Zdravo, muškarčino (Ciao maschio, 1977) M. Ferrerija, Izniman dan (Una giornata particolare, 1977) i Noć u Varennesu (La Nuit de Varennes, 1981) oba E. Scole, Ginger i Fred (Ginger e Fred, 1986) F. Fellinija.

Citiranje:

Mastroianni, Marcello. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/mastroianni-marcello>.