struka(e):

maršal (njem. Marschall < franc. maréchal < franački *marahskalk: konjušar, od *marah: konj i *skalk: sluga, momak), u nekim oružanim snagama najviši čin, odn. zvanje ili titula; obično se dodjeljuje za stečene zasluge u ratu ili za zapovijedanje velikim vojnim snagama. Naziv se najprije javio u Francuskoj u VIII. st. za upravitelje vladarskih konjušnica (lat. marescallus), a označavao je i slugu koji se bavio oko konja, odn. potkivača (maréchal ferrant). Za franc. kralja Filipa I. Augusta, maršal je titula koja se od 1185. dodjeljivala časnicima za iznimne zasluge (marescallus Franciae, poslije i maréchal de France); od doba franc. kralja Franje I. znak maršalskoga čina bio je maršalski štap, tj. kratka ukrašena palica. U Francuskoj je čin maršala nakratko bio ukinut 1789., ponovno ga je uveo Napoleon 1804., a zakonom iz 1839. broj maršala bio je ograničen na šest u miru i dvanaest u ratu. Po uzoru na Francusku, maršalski je čin uveden i u drugim zemljama, npr. u Njemačkoj (Feldmarschall, u II. svj. ratu i Reichsmarschall), Velikoj Britaniji (field-marshal), Italiji (maresciallo). Nakon II. svj. rata taj se čin zadržao u nekim vojskama, a ugl. ga nosi samo zapovjednik oružanih snaga ili manji broj časnika, npr. zapovjednici kopnene vojske i zrakoplovstva. U bivšoj Jugoslaviji zvanje maršala, uvedeno na II. zasjedanju AVNOJ-a (1943), nosio je J. Broz - Tito. Danas u suvremenim vojskama zap. tipa nema djelatnih maršala. – U SAD-u, maršal je naziv za izvršnog službenika federalnih sudova. Maršal dvora na nekim je dvorovima titula za vojnu ili civilnu osobu koja upravlja dvorskim ceremonijalom, protokolom, audijencijama i sl.

Citiranje:

maršal. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/marsal>.