Marković, Mirko, hrvatski geograf i kartograf (Slavonski Brod, 22. VI. 1929 – Zagreb, 13. IV. 2009). Diplomirao je (1961) i doktorirao (1964) na Prirodoslovno-matematičkome fakultetu u Zagrebu. Kao Humboldtov stipendist usavršavao se u Münchenu. Radio je u Etnološkome zavodu HAZU, a od 1974. do 2000. bio je i ravnatelj. Bavio se geografijom, povijesnom kartografijom i etnologijom. Bio je član suradnik HAZU i počasni član Hrvatskoga kartografskog društva. Autor je mnogih strukovnih i znanstvenih radova te nekoliko knjiga i monografija: Đakovo i Đakovština (1976), Descriptio Croatiae: hrvatske zemlje na geografskim kartama od najstarijih vremena do pojave prvih topografskih karata (1993), Brod: kulturno-povijesna monografija (1994), Hrvatski gradovi na starim planovima i vedutama (2001), Hrvatska na starim zemljovidima (2002), Kartograf Ivan Klobučarić i Rijeka (2002), Klaudije Ptolemej: o razvoju kartografije do otkrića longitude (2002), Slavonija: povijest naselja i podrijetlo stanovništva (2002). Izradio je i desetak zavičajnih karata većih hrvatskih gradova.