Markovac, Pavao, hrvatski muzikolog (Zagreb, 5. IV. 1903 – Kerestinec, 17. VII. 1941). Prezime Ebenspanger promijenio u Markovac 1923. Godine 1921–26. u Beču je studirao muzikologiju (G. Adler) i kompoziciju (Hans Gál) te doktorirao muzikologiju. Njegova disertacija Die Harmonik in den Werken Modest P. Mussorgski’s (1839–1881) prevedena je i objavljena na hrvatskome 1988 (Harmonijski jezik u djelima Modesta Petroviča Musorgskog /1839–1881/, u Radu JAZU). Radio je na zagrebačkom radiju i u tvornici gramofonskih ploča Edison Bell Penkala. Uređivao je Glazbeni vjesnik (1927–28) i zajedno sa Z. Grgoševićem Muzičku reviju (1932). U razdoblju 1927–41. objavio je oko 600 članaka, studija, eseja, rasprava i kritika. Prvi je u Hrvatskoj pisao o glazbi s marksističkoga stajališta. Bio je organizator radničkih amaterskih društava, zborovođa radničkoga pjevačkoga društva Sloboda i skladatelj (klavirska i zborska glazba). Zbog društvene i političke angažiranosti ustaše su ga uhitili i strijeljali (1941). Markovčevi Izabrani članci i eseji objavljeni su 1957 (urednik A. Tomašek).
