manualna medicina (prema lat. manualis: ručni), sustav pokreta koje terapeut izvodi svojim rukama na bolesnikovu tijelu, radi uklanjanja funkcijskih smetnji, najčešće ograničenja kretnji kralježnicom ili zglobovima. Takvi su postupci poznati već iz Hipokratova doba, ali su u novije doba razrađeni vrlo potanko, u skladu s poznavanjem funkcionalne anatomije i s načelima medicinske znanosti. No manualna mmedicina još nije posve prihvaćena od »školske« medicine pa u većini zemalja pripada tzv. komplementarnoj medicini. Ima dvije grane: kirodijagnostiku, gdje se pomno utvrđuje uzrok postojećega funkcionalnog poremećaja, i kiropraktiku, gdje posebno izobražen terapeut (koji mora imati visoku ili višu stručnu izobrazbu) izvodi posebne pokrete (trzaje, istezanje i dr.). Uz ispravnu indikaciju i u akutnim funkcionalnim poremećenjima mogu se trenutačno postići vrlo dobri rezultati, a u kroničnim stanjima uspjesi su obično samo djelomični i prolazni. Kontraindikacije za takve zahvate su bolesti s promijenjenom građom kostiju i zglobova (tumori, upale, osteoporoza i dr.).
