struka(e): |

Malagasi (također Malgaši, Malgasi, Madagasi), starosjedilačko stanovništvo Madagaskara. Čini ga više etničkih skupina od kojih su veće Merina (Hova; 24% stanovništva), Betsileo (11% stanovništva), obje u gorskome području, Betsimisaraka (13% stanovništva) na istočnoj obali, Tsimihety na sjeveru, Sakalava na zapadnoj obali, Antaisaka na jugoistoku, Antandroy na južnoj obali i dr. Njihovi su se predci na Madagaskar doselili iz Indonezije, vjerojatno već od X. st. pr. Kr. Od VII. i VIII. st. na otok su se doseljivali i pripadnici bantuskih naroda iz istočne Afrike, pa zato kultura Malagasa uz prevladavajuće indonezijske iskazuje i afričke značajke. Po vjeri su pripadnici tradicionalnih religija, manjim dijelom kršćani (protestanti i katolici) i muslimani.

Povijest

Povijest  → madagaskar, povijest

Jezik

Malgaški (malagaški) je jezik malajsko-polinezijske skupine austronezijskih jezika koji se govori na Madagaskaru. U genetskome smislu najbliži je jezicima Bornea, odakle je Madagaskar naseljen. Malgaški jezik predstavlja dijalekatski kontinuum koji se proteže cijelim otokom, a među rubnim dijalektima nema međusobne razumljivosti. Zato neki lingvisti razlikuju nekoliko različitih, ali bliskosrodnih malgaških jezika. Standardni je jezik zasnovan na dijalektu merina. Uz francuski, malgaški je službeni jezik Republike Madagaskar. Piše se latinicom, a njime govori oko 18 milijuna ljudi. Malgaški je poput većine malajsko-polinezijskih jezika siromašan okluzivima, a struktura je slogova uglavnom CV (suglasnik–samoglasnik). Ima složen sustav glagolskih dijateza ili stanja, koja donekle odgovaraju oprjeci aktiva, pasiva i medija u europskim jezicima. Poredak je sintaktičkih kategorija S(ubjekt) O(bjekt) V (glagol).

Književnost

Do pojave pisane književnosti u XIX. st., na Madagaskaru su različiti oblici usmenopučke književnosti postojali zajedno sa znatno razvijenijim pjesničkim oblicima tzv. učenih ljudi (hainteny). Najčešće su se izvodili u obliku naizmjenična pjevanja s prepoznatljivim elementima oratorskih dvoboja i slijedili su stroga retorička pravila. Obuhvaćali su prigodnice (kabary) sročene prilikom rođenja, obrezanja, vjenčanja i pogreba te osobito bogatu gnomsku poeziju (ohabolana) i poučne priče. Postojale su i svojevrsne obiteljske kronike (bokim-pianakaviana) te genealogije i putopisi. Početci pisane književnosti i strani utjecaji započeli su s dolaskom kršćanskih misija, u okviru kojih je utemeljen i prvi književni časopis »Teny soa« (»Dobra riječ«, 1866–1952). Pisci su najčešće nastojali spojiti plodnu zavičajnu tradiciju i vanjski utjecaj pišući na malgaškom i francuskome jeziku. Ističu se pjesnik Jean-Joseph Rabearivelo (1901–37), potom političar, dramatičar i pjesnik Jacques Rabemananjara (1913–2005) te pjesnik Flavien Ranaivo (1914–99). Auguste Rajaonarivelo napisao je zapažen realistički roman »Bina« (1932). Istaknuti su dramatičari Wast Ravelomoria (1886–1951), Rodlish (pravo ime Arthur Razakarivony, 1897–1965) i drugi. Nakon stjecanja neovisnosti, poticalo se oslobađanje od vanjskih, osobito francuskih utjecaja i stvaranje na domaćem jeziku. Nacionalna enciklopedija započela se izrađivati 1937., a velik dio znanstvenih i književnih radova kao i književnih časopisa nastaje u okviru Malgaške akademije.

Citiranje:

Malagasi. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/malagasi>.