struka(e):
Makarios III.
ciparski arhiepiskop i političar
Rođen(a): Pano Panajia, 13. VIII. 1913.
Umr(la)o: Nikozija, 3. VIII. 1977.
ilustracija
MAKARIOS III.

Makarios III. (pravo ime Mihail Hristodulos Muskos, novogrč. Mikhaḗl Khristódoulos Moúskos [mu'skos]), ciparski arhiepiskop i političar (Pano Panajia, 13. VIII. 1913Nikozija, 3. VIII. 1977). Bio je episkop Kitiona (Cipar) 1948–50., kada je izabran za arhiepiskopa Cipra i etnarha (tj. političkog i vjerskog poglavara) ciparskih Grka. Bio je vođa protubritanskog pokreta na otoku zastupajući ideju o pasivnom otporu. Snažno se zalagao za priključenje Cipra Grčkoj (enosis). Od 1956. do 1957. britanske su ga vlasti držale zatočena na Seychelleskom otočju. Napustivši politiku enosisa, započeo je 1957. pregovore s britanskom vladom o neovisnosti Cipra, koji su završili sporazumima Cipra, Velike Britanije, Grčke i Turske 1959. U novoj državi Makarios III. bio je 1959. ministar vanjskih poslova, a od 16. VIII. 1960. predsjednik republike. Kada je 1963. amandmanima na Ustav pokušao izmijeniti one dijelove sporazuma iz Züricha i Londona koji su omogućili veću zastupljenost Turaka u ciparskoj upravi i vojsci, došlo je do građanskog rata između grčke i turske zajednice na Cipru. Zbog državnog udara organizacije EOKA u srpnju 1974., sklonio se u inozemstvo. Nakon kraha pučista i turske invazije na Cipar, vratio se u prosincu 1974. i vladao grčkim dijelom otoka. U siječnju 1977., posredovanjem UN-a, obnovio je pregovore s ciparskim Turcima.

Citiranje:

Makarios III.. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/makarios-iii>.