Ljevačić, Bogoslav, hrvatski veterinar (Novska, 5. IV. 1870 – Zagreb, 18. III. 1933). Diplomirao je na Vojno-veterinarskom institutu u Beču 1893., a doktorirao 1910. na Veterinarskoj akademiji u Lavovu. Kao veterinar radio je u Grubišnome polju, Kutini i Garešnici. Potkraj 1904. preuzeo je upravu Veterinarskog odsjeka Zemaljske vlade u Zagrebu, Kraljevski zemaljski nadzornik za veterinarstvo bio je od 1909. do 1924., a načelnik Veterinarskog odjeljenja u Ministarstvu poljoprivrede u Beogradu do umirovljenja (1924–32). Kao izaslanik vlade zaslužan je za suzbijanje svinjske kuge u Hrvatskoj, kao i za osnutak veterinarskih zaklada – financijskog izvora za široku veterinarsku djelatnost – te za donošenje zakona o suzbijanju i ugušivanju stočnih zaraza (1928). Zahvaljujući njegovu radu, veterinarstvo je bilo izjednačeno s ostalim akademskim strukama u Hrvatskoj. Autor je značajnih stručnih i popularnih rasprava, napose iz područja higijene mesa i mesnih prerađevina (Higijena mesa, s F. Omerzom, 1922).
