struka(e): |

Luzitanci (lat. Lusitani).

1. Iberski narod koji je u antičko doba bio nastanjen u zapadnim dijelovima Pirenejskoga poluotoka. Braneći svoju slobodu, vodili su protiv Rimljana dugotrajne gerilske borbe (192. do 139. pr. Kr.); u tim borbama osobito se istaknuo njihov vođa Virijat. Nakon pacifikacije Luzitanaca u I. st. pr. Kr. bila je organizirana na njihovu području rimska provincija Lusitania s glavnim gradom Emerita Augusta (danas Mérida).

Jezik. Luzitanski je indoeuropski jezik, možda blizak keltskima, poznat s malobrojnih natpisa rimske provincije Luzitanije (od Augustova doba), tj. s područja Portugala i zapadne Španjolske (tri najdulja natpisa, koji sadrže između 15 i 35 riječi, potječu iz I. ili II. st.).

2. Od kraja srednjeg vijeka naziv Luzitanci upotrebljava se i za Portugalce, a Luzitanija za Portugal. Poznat je i junački spjev Luzitanci (Os Lusíadas, 1572) J. V. de Camõesa.

Citiranje:

Luzitanci. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/luzitanci>.