Lumière [lymjε:'ʀ], Louis, francuski industrijalac, izumitelj i pionir kinematografije (Besançon, 5. X. 1864 – Bandol, 6. VI. 1948). Sin fotografa i proizvođača fotografskih potrepština, početkom 1880-ih usavršio je fotografsku tehnologiju, što mu je omogućilo ostvarenje vrlo unosnoga poslovanja. Nakon demonstracije otkrića Th. A. Edisona u Parizu 1894., zainteresirao se za »žive slike«. Uz asistenciju brata Augustea (1862–1954), a na temelju prethodnih otkrića Edisona, W. K. Dicksona, É. Mareya i E. Muybridgea, Louis je tijekom 1895. konstruirao kinematograf (le cinématographe), napravu koja je služila kao kamera i, što je bila novost, kao projektor za prikazivanje snimaka u dvorani. Lumière je 28. XII. 1895. u Indijskome salonu pariškoga Grand Caféa održao projekciju snimaka koje je ostvario tijekom 1895. koja je, kao prva javna i s plaćenim ulaznicama, promovirala kinematografsko prikazivanje filma. Zbog toga se taj događaj smatra datumom »rođenja« filma, iako su različitim drugačijim ili sličnim, ali nesavršenim napravama i postupcima filmove prije prikazivali Edison i M. Skladanowsky. Od premijerno prikazanih snimaka antologijski status dobile su Izlazak radnika iz tvornice (La Sortie des usines Lumière) i Dolazak vlaka na stanicu (L’Arrivée d’un train en gare de La Ciotat), te Poliveni poljevač (L’Arroseur arrosé), koja se drži začetkom filmske komedije. Spektakularni odjek prve projekcije i daljnjih prikazivanja ohrabrio je Lumièrea pa je on razvio proizvodnju svoje naprave, njegovi agenti plasirali su ju po cijelome svijetu, a ekipe snimatelja realizirale snimke za nove programe. Tako su na prvoj projekciji filma u Hrvatskoj (Zagreb, dvorana »Kola«, 8. X. 1896) prikazani Lumièreovi filmovi. To su zapravo pojedinačne snimke različitih događaja iz svakidašnjega, pa i obiteljskoga života (Bebin doručak – Le Déjeuner de Bébé, 1895). Izrađeni su po uzoru na fotografiju: kamera je nepomična, nema neobičnih kutova snimanja, bira se plan koji osigurava preglednost u prikazu osnovnoga događaja. Ti tzv. činjenični filmovi začinju rod dokumentarnoga filma, a njihova su suprotnost filmovi G. Mélièsa; povjesničari znaju zbog toga objašnjavati povijesni razvoj filma razlikujući limijerovski i melijesovski smjer. Ne vjerujući u veću budućnost filma, Lumière se povukao 1900. nakon velike izložbe u Parizu, i vratio svojemu prvotnom zvanju.
