lučna svjetiljka, električna svjetiljka koje stvara intenzivnu svjetlost pri pražnjenju elektriciteta u električnom luku. Najstariji je oblik takve svjetiljke, električnu lučnicu izumio je Humphry Davy (1808). U njoj su elektrode od grafita, a luk, Davyjev luk, nastaje u atmosferskom zraku, uz dovoljan napon i prikladan razmak između elektroda. Veći dio svjetlosnoga toka daje užareni krater grafitne anode, a tek manji dio sam luk i katoda. Kako se grafit izgaranjem troši, za održavanje stalnoga razmaka među elektrodama bile su konstruirane različite naprave. Jednostavnu i praktičnu lučnicu konstruirao je 1875. Pavel Nikolajevič Jabločkov. Lučne su svjetiljke svjetlila velike svjetlosne jakosti, visoke temperature boje, bliske dnevnoj svjetlosti. Sve do pojave pouzdanijih električnih žarulja rabile su se u uličnoj rasvjeti, a i kao svjetlosni izvor u reflektorima. U današnjim lučnim svjetiljkama električni se luk stvara između volframovih elektroda u cijevi od kremenoga stakla ispunjenoj plemenitim plinom ili parama nekih elemenata (npr. ksenon, živa).