Lučić, Franjo, hrvatski skladatelj, orguljaš, glazbeni pedagog i teoretičar (Kuče kraj Velike Gorice, 31. III. 1889 – Zagreb, 16. III. 1972). Završio 1909. glazbenu školu Hrvatskoga glazbenoga zavoda (Ć. Junek i F. Dugan), na kojoj je 1911–14. predavao povijest glazbe. Od 1921. do umirovljenja 1960. bio profesor orgulja i polifonskih disciplina na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (1944/45. i 1952–61. rektor). Bio je jedan od utemeljitelja i ravnatelj glazbene škole Polyhymnia u Zagrebu (1932–41). Djelovao je i kao orguljaš u zagrebačkoj katedrali. U opusu od 120-ak djela (skladbe za orgulje, orkestar, vokalna i crkvena glazba) ističu se Prva simfonija (1917), jedna od prvih modernih hrvatskih simfonija, kantata Noć na Uni i Koncert za orgulje i orkestar, prvo djelo te vrste u hrvatskoj glazbi. U skladanju oslonjenome na tradiciju romantičara znalački se služio polifonijom, pozorno gradio glazbenu formu, vješto orkestrirao te se ponekad nadahnjivao pučkim melosom. Napisao je niz teorijskih djela i školskih udžbenika za predmete glazbene teorije, među kojima je osobito značajna Polifona kompozicija (1954). Od 1918. do 1927. bio je turopoljski župan.
