Lovrić, Edo, hrvatski pravnik (Crikvenica, 30. VII. 1866 – Zagreb, 21. VIII. 1951). Pravni studij s rigorozom završio na Pravoslovnom i državoslovnom fakultetu u Zagrebu 1891. Radio je pri Zemaljskoj vladi od 1893., gdje je bio imenovan perovođom kod Bogoštovno-nastavnog odjela (1895), te na Kraljevskom financijskom sudu u Zagrebu (1898). Na Pravnom fakultetu predavao je ženidbeno pravo (1901–04) te kanonsko pravo katoličke i grčko-istočne crkve (1903–45); od 1903. izvanredni, a od 1906. redoviti profesor. Bio je dekan Pravnoga fakulteta (1907–08., 1922–23. i 1930–31) te rektor Zagrebačkoga sveučilišta (1913–14. i 1937–38). Zajedno s I. Politeom uređivao Mjesečnik Pravničkoga društva (1921–41). Redoviti član HAZU bio je od 1941. Sudjelovao u zakonodavnom radu i uređivao izdanja zakona. Objavio niz djela s područja bračnoga i kanonskoga prava. Glavna djela: Studije iz ženidbenog prava (1898), Kanonsko pravo (I–II, 1906–12), Ženidbeno pravo (I–II, 1911–28) i Pravo katoličke crkve (I–III, 1933).
