Lička županija, upravna jedinica u srednjovjekovnoj Hrvatskoj. U srednjovjekovnim izvorima spominje se kao iuppa, prouincia, pars, districtus i comitatus. Zauzimala je široko područje oko Gospića, Bilaja, Divosela, Ribnika, Drenovca, Medaka, Mogorića, Počitelja, Raduča, Barlete, Brušana i Lovinca. Na sjeveru je graničila s Bužanima, na zapadu s Podgorjem, na istoku s Krbavom, a na jugu s Lukom. Prvi ju put spominje bizantski car Konstantin VII. Porfirogenet sredinom X. st. kao jednu od triju županija (uz Krbavu i Gacku) kojom upravlja hrvatski ban. Na Bašćanskoj ploči (sastavljenoj oko 1100) spominje se župan Mratin u Lici kao jedan od članova pratnje kralja Zvonimira. Crkveno je županija u početku pripadala pod jurisdikciju rapskoga biskupa, a od 1272. bila je u sastavu Ninske biskupije. Sjedište ličkog arhiđakonata bilo je najprije u Kasezima, a potom u Sutpetru. U XIII. i XIV. st. posebno se ističe pleme Mogorovići, koje je imalo velike posjede u Lici sa središtem u Ribniku i u Počitelju, koji je u kasnome srednjem vijeku bio središte cijele županije, a u izvorima se spominje kao oppidum i castrum. Na čelu Ličke županije bio je župan, koji je imao sudsku i upravnu vlast pa je predsjedao Kraljevskim sudbenim stolom. U županiji je postojao sud, koji je imao pet članova – sudaca. Najistaknutiji pripadnik plemena Mogorovići bio je Petar Tolimirović, koji se spominje kao lički župan 1250–63. Pretpostavlja se da su Mogorovići bili nasljedni župani sve do 1360., kada im je Ludovik I. Anžuvinac oduzeo tu čast i dodijelio ju kraljevskim službenicima. Od 1373. kralj je za župane opet postavljao članove obitelji Mogorovići. Uz njih su se u županiji isticale obitelji Lagodušići, Desislavići, Radmanići i drugi. Potkraj XIV. st. ličkim su županima postali pripadnici obitelji Kurjaković, ali su tijekom XV. st. župansku čast ponovno obnašali Mogorovići. Od sredine XIV. st. na tom su području sve prisutniji bili »hrvacki« ili »dobri« Vlasi, koji su imali sličan ustroj kao i Lička županija: imali su svoje knezove, vojvode, suce i vlastito sudište. U kulturnom je smislu Lička županija bila jedno od središta glagoljske kulture u Hrvatskoj. Iako je bilo pod udarima Osmanlija od kraja XV. st., područje Ličke županije palo je pod osmansku vlast između 1522. i 1528.
