struka(e):
vidi još:  Krležijana
Lessing, Gotthold Ephraim
njemački književnik, kazališni kritičar i teoretičar umjetnosti
Rođen(a): Kamenz, 22. I. 1729.
Umr(la)o: Braunschweig, 15. II. 1781.
ilustracija
LESSING, Gotthold Ephraim

Lessing [lε'siŋ], Gotthold Ephraim, njemački književnik, kazališni kritičar i teoretičar umjetnosti (Kamenz, 22. I. 1729Braunschweig, 15. II. 1781). Začetnik njemačke građanske književnosti i istaknuti predstavnik europskog prosvjetiteljstva. Potekao je iz tradicionalne patrijarhalne obitelji evangeličkoga pastora. Odbacivši očev dogmatizam, postao je jednim od najradikalnijih predstavnika prosvjetiteljskih ideja boreći se protiv predrasuda, a za istinski humanizam i toleranciju. Nakon studija teologije, književnu karijeru započeo je 1748. uspjelim komadom Mladi učenjak (Der junge Gelehrte, tiskano 1754), prvom u seriji njegovih mladenačkih komedija u kojima kritizira licemjerje, pa je stekao naziv njemačkoga Molièrea. Od 1751. pisao je mjesečne priloge Najnovije iz carstva duha (Das Neueste aus dem Reiche des Witzes) za Berlinische privilegierte Zeitung. U mnogobrojnim duhovitim, eruditskim književnim i znanstvenim recenzijama kritički se osvrće na kulturna zbivanja svojega doba. Pozornost kulturne javnosti privukao je polemikom Pope metafizičar! (Pope ein Metaphysiker!, 1755), uperenom protiv Pruske akademije znanosti, te kritičkim Spisima (Schriften, I–VI, 1753–55). Tragedija Miß Sara Sampson (1755) prva je njemačka građanska drama. U njoj Lessing, po uzoru na englesku književnost, prekida praksu pridržavanja strogih pravila francuske klasicističke drame, ukida klauzulu po kojoj samo plemići i kraljevi mogu biti činitelji tragedije pa u radnju uvodi i pripadnike nižega plemstva i građanstva. U središtu prosvjetiteljstva, Berlinu, družio se s filozofom M. Mendelssohnom te s njime 1759. pokrenuo časopis Pisma o najnovijoj književnosti (Briefe, die neueste Literatur betreffend), u kojem komentira suvremenu književnost te prvi put ističe W. Shakespearea kao najvećega novovjekog dramatičara. Iste je godine objavio tri knjige basni (Basne – Fabeln), s uvodnom poetološkom raspravom o značajkama te književne vrste, i jednočinku Philotas, u kojoj se osvrće na iskustvo Sedmogodišnjega rata. U to doba nastao je i fragment drame o doktoru Faustu (Doktor Faust, tiskano 1780). Najznačajnija Lessingova djela nastala su u Breslauu (Wrocław): komedija Minna von Barnhelm (1767), koja prikazuje suvremena zbivanja i dileme zbog sukoba između ljubavi, časti i financija u vojničkim krugovima, te estetska rasprava Laokoont ili o međama likovnih umjetnosti i pjesništva (Laokoon: oder über die Grenzen der Mahlerey und Poesie, 1766), u kojoj filološkom metodom iznosi misao o razlici između likovnih umjetnosti i pjesništva, i koju se smatra temeljem moderne estetike. Prema Lessingu zadaća je likovnih umjetnosti predočiti tijela u prostoru, statično i simultano, dok pjesništvo prikazuje vremenski razvoj radnje i zbivanja pa je ono sukcesivno. Kao dramaturg Hamburškoga kazališta Lessing je pokrenuo kritički časopis Hamburška dramaturgija (Hamburgische Dramaturgie, 1767–69). U njemu se zauzimao za postulate suvremene građanske drame, boreći se za slobodnije tumačenje Aristotelove Poetike, a protiv klasicistički kruto shvaćenih pravila o tri jedinstva grčke tragedije. U toj zbirci polemičkih kazališnih kritika stvorio je prvu modernu teoriju drame ističući pravo na individualnu slobodu izraza u dramskih pisaca, te je tako utro put pokretu Sturm und Drang i mladenačkim dramama J. W. Goethea i F. Schillera, a onodobnu njemačku dramaturgiju doveo do europskog umjetničkog vrhunca. Iz posljednje faze njegova stvaralaštva značajne su tragedija Emilia Galotti (1772), prikaz sukoba između ljudske vrline i zloupotrijebljene moći vladara, te drama u stihovima Nathan Mudri (Nathan der Weise, 1779), u kojoj se kroz parabolu o ravnopravnosti religija zauzima za istinsku toleranciju, protiv rasnih predrasuda i vjerskih dogmi. Prosvjetiteljske ideje Lessing je promicao u mnogobrojnim polemičko-retoričkim spisima, primjerice u obračunu s protestantskim teologom Johannom Melchiorom Goezeom u spisu Anti-Goeze (I–XI, 1778). Polemička snaga i jezično savršenstvo obilježuju i njegove druge spise: O dokazu duha i snage (Über den Beweis des Geistes und der Kraft, 1777), Duplika (Eine Duplik, 1778), Parabola: uz jednu malu molbu (Eine Parabel: nebst einer kleinen Bitte, 1778), koji tvore vrhunac prosvjetiteljske proze u njemačkoj književnosti. Lessingovo cjelokupno djelo obilježava vjera u napredak čovječanstva kroz toleranciju i humanizam, a njegovo je ime već suvremenicima postalo sinonimom za duh prosvjetiteljske epohe.

Citiranje:

Lessing, Gotthold Ephraim. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/lessing-gotthold-ephraim>.