struka(e):
Laurenčić, Jozo
hrvatski glumac
Rođen(a): Split, 15. II. 1905.
Umr(la)o: Beograd, 20. X. 1961.

Laurenčić, Jozo, hrvatski glumac (Split, 15. II. 1905Beograd, 20. X. 1961). God. 1924. završio Glumačku školu u Zagrebu, gdje je od 1926. bio angažiran u HNK-u. Tijekom rata bio je član partizanskih kazališnih družina, a 1947. prešao je u Jugoslovensko dramsko pozorište u Beogradu. Istaknuo se kao osebujan tumač niza karakternih uloga iz klasičnog i suvremenoga repertoara te kao zagovornik karakterne komike. Bio je Proždor u Ljubovnicima, Shakespeareov Laert (Hamlet) i Luda (Kralj Lear), Goldonijev Lelio (Lažac), Aleksej Karamazov F. M. Dostojevskog i T. Strozzija (Braća Karamazovi), Cesarčev Bach (Sin domovine), Matkovićev Emil Wagner (Slučaj maturanta Wagnera), Mesarićev Desperater B (Kozmički žongleri). Istaknuo se i kao Diogeneš T. Brezovačkog, a antologijskim ostvarajem hrvatskoga glumišta smatra se Laurenčićeva kreacija Držićeva Pometa u Dundu Maroju. Autor je jednočinke Marinko Reful, praizvedene 1945. u Zagrebu. Glumio je i na filmu (V. Afrić, Slavica, 1947; Š. Šimatović, Kameni horizonti, 1953; V. Pogačić, Veliki i mali, 1956).

Citiranje:

Laurenčić, Jozo. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/laurencic-jozo>.