struka(e):
Arator
kršćanski pjesnik
Rođen(a): Ligurija, prva polovica VI. st.
Umr(la)o: ?.

Arator [ara:'~], kršćanski pjesnik (Ligurija, prva polovica VI. st.?). Učenik biskupa Enodija i dužnosnik na ostrogotskome dvoru u Ravenni pod kraljem Atalarikom. U Rimu ulazi u službu Papinske Države u svojstvu podđakona (subdiaconus). Godine 544. dovršio ep O djelima apostolskim (De actibus apostolorum) u dvije knjige, posvetio ga papi Vigiliju i četiri ga dana uz golemo odobravanje slušatelja čitao u crkvi S. Pietro in Vincoli. Spjev se odlikuje smjelom metaforikom, tehnikom izoliranih slikovitih prikaza i poetskim meditacijama po uzoru na Sedulija. Arator u duhu propovijedi nastoji rastumačiti svetopisamsku poruku (→ egzegeza); u prvoj je knjizi središnja osoba sv. Petar, u drugoj sv. Pavao; Aratorovo zagovaranje trojstvenog otajstva i eklezijalnoga primata Rimske papinske crkve u službi je borbe protiv arijanstva i Bizanta. Izabirući za predložak Djela apostolska, nastojao je emancipirati se od svojih prethodnika JuvenkaSedulija, koji su versificirali Evanđelje. Njegov je ep u srednjovjekovlju bio vrlo cijenjen; u svojoj ga je knjižnici posjedovao Marko Marulić.

Citiranje:

Arator. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/arator>.