Langgässer [la'ŋgεsəɹ], Elisabeth, njemačka pjesnikinja i pripovjedačica (Alzey, 23. II. 1899 – Rheinzabern, 25. VII. 1950). Nacisti su joj 1936. kao tzv. polužidovki zabranili djela. God. 1950. posmrtno je dobila književnu nagradu »Georg Büchner«. Formalno i tematski njezin je cjelokupni opus (lirika, romani, pripovijetke) obilježen katolički nadahnutim prikazom dualizma mistične prirode i neokatoličkog humanizma koji nosi poruku o iskupljenju. Pjesnički intenzitet i bogat slikovit jezik značajke su njezina stila, u kojem se ona odriče konvencionalnoga realističkoga prikaza fabule i junaka. Najznačajnije joj je prozno djelo roman Neizbrisivi žig (Das unauslöschliche Siegel, 1946), parabola o preobraćenom Židovu. Ostala djela: zbirke pjesama Janjetova obratnica (Der Wendekreis des Lammes, 1924), Pjesme zodijaka (Die Tierkreisgedichte, 1935), Metamorfoze (Metamorphosen, 1949); pripovijetke Vražji triptih (Triptychon des Teufels, 1932), Torzo (Der Torso, 1947); roman Hod močvarom (Der Gang durch das Ried, 1936).