Lāmi‘ī (puno ime Šayẖ Maḥmūd ibn ‘Uṯmān ibn ‘Ali al-Naqqāš), osmanski mističar i pjesnik (Bursa, 1472 – Bursa, 1532). Sin rizničara sultana Bajazida. Iznimno plodan pisac, pjesnik, prevoditelj s arapskoga i perzijskoga. Pisao je pod utjecajem perzijskoga klasika Džamija. Najpoznatija su mu djela Ubojstvo imama Huseina (Maktal-i imam Huseyin), zbirka pjesama (Dīwān) te adaptacija Džamijeva djela Mirisi radosti (Nafaḥāt al-uns) pod naslovom Postignuća osvjedočenih za uveseljavanje srca boraca (Futūḥ al Mušāhidīn li-tarwīḥ ḳulūh al muǧahidīn), koje sadrži 648 životopisa, uglavnom šejhova nakšbendijskoga reda (rukopis se nalazi u Orijentalnoj zbirci Arhiva HAZU; prepisan u Egiptu 1570).
