lafeta (njem. Lafette < franc. l’affût), postolje topničkog oružja (topa, haubice, merzera i sl.). Služi za osiguravanje stabilnosti oružja pri gađanju i za prijenos sile trzaja cijevi na tlo prilikom opaljenja, a izvedeno kao podvozje s kotačima, omogućuje i prijevoz oružja. Prve lafete trzale su se i kretale zajedno s cijevi prilikom opaljenja. Elastične lafete, kakve se rabe i danas, pojavile su se potkraj XIX. st. Obično se sastoje od dvaju dijelova. Gornji dio, za koji se pričvršćuju cijev i ciljničke sprave, ima hidrauličnu kočnicu s pneumatskim povratnikom. Zahvaljujući tomu, cijev se prilikom opaljenja kreće neovisno o lafeti, pa se postiže njezina potpuna stabilnost pri gađanju te povećava brzina gađanja. Donji dio lafete može biti jednokrak (kod poljskih i brdskih topova) ili s više krakova (kod haubica, topova i protuzračnih topova), a može biti na kotačima, ili pričvršćen za kamion, tenk, brod ili avion.
