struka(e):

Kyushu [kju:šu:], najjužniji od četiriju matičnih japanskih otoka; obuhvaća 36 753 km², odnosno 42 194 km² s priobalnim otocima (11,16% površine Japana) s 13 063 309 st. (2014) ili 310 st./km². Od otoka Honshua odvojen je morskim prolazom Kanmon ili Shimonoseki, a od otoka Shikokua prolazom Bungo. Na pretežno brdovitom otoku (1791 m) nižu se ugasli i aktivni vulkani (među njima Aso s najvećim kraterom na svijetu). Česti su potresi. Obala (duga 3888 km) dobro je razvedena. Uz nju se nalazi 2160 priobalnih otoka. Klima je suptropska, a vegetacija bujna. Doline, pretežito na sjeverozapadu, jugoistoku i jugu, nalaze se pod rižom, čajem, duhanom i sojom. U obalnom je dijelu razvijeno ribarstvo, u planinskome stočarstvo. Nekoć važni ugljenokopi više se ne iskorištavaju. Veliki su gradovi Fukuoka, Kumamoto, Kagoshima, Nagasaki te Kitakyushu, koji se s okolicom ubraja među glavna japanska industrijska područja. Razvijena je metalurgija i metalna industrija s brodogradnjom, kemijska, automobilska, informatička, prehrambena, tekstilna (svila) i drvna industrija; proizvodnja porculana i keramike. Brodske i zračne linije spajaju Kyushu s ostalim japanskim otocima, a podmorski tunel Kanmon (željeznički i cestovni) i Shin-Kanmon (željeznički) sa susjednim otokom Honshuom. Nacionalni parkovi Unzen-Amakusa, Aso-Kuju, Yakushima i Kirishima-Kinkowan te morska ljetovališta (Beppu i dr.) privlače velik broj turista.

Citiranje:

Kyushu. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/kyushu>.