kustoda

kustoda (njem. Kustode, prema lat. custos, genitiv custodis: čuvar), početna riječ ili slog neke stranice otisnut ispod posljednjega retka teksta prethodne stranice. Povezivanje dviju uzastopnih stranica potječe iz kodeksa, u kojima se takva oznaka nazivala reklamanta. Kustoda se u knjigama javlja 1470-ih, istodobno kad i signatura. Kustoda je olakšavala ispravno spajanje svežnjeva u knjižni blok. Najčešće se otiskivala na kraju pojedinih svežnjeva, a potkraj XV. st. i na poleđini svakoga lista ili čak na svakoj stranici, što je u knjigama XVI. st. postao običaj. Nestala je iz uporabe u XIX. st. – Kustodom se naziva i riječ na vrhu stranice ili stupca u enciklopedijama, rječnicima i sličnim publikacijama koja označuje prvu ili posljednju natuknicu na stranici (u tehničkom jeziku tiskara: živa glava).