struka(e): povijest, opća

ktitor (grč. ϰτήτωρ: imalac, vlasnik; utemeljitelj, osnivač), u Bizantu i kod pravoslavnih Slavena privatna osoba, pretežno laik, koja je osnivala ili obnavljala crkvu ili manastir te financirala uzdržavanje duhovnika i potrebe liturgije. Imao je pravo imenovati svećenike, redovnike, pa čak i predstojnike manastirâ, te pravo na počasno mjesto u crkvi za trajanja bogoslužja, na grob u zadužbini kao i pravo na posmrtno štovanje. Smio je postavljati počasne natpise, vlastite prikaze kao i prikaze članova svoje obitelji. Ktitorova prava mogla su se, uz neka ograničenja, prenijeti na njegove nasljednike. Nije smio mijenjati odredbe osnivačke povelje ni ostvarivati osobnu financijsku korist, iako je upravljao prihodima zadužbine. U XVI. i XVII. stoljeću, kada se više nisu gradili novi manastiri, ktitorom se nazivala i osoba koja je uzdržavala manastir.

Citiranje:

ktitor. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 17.4.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/ktitor>.