kriticizam (francuski criticisme ili njemački Kritizismus, prema latinskom criticus < grč. ϰρıτıϰός, od ϰρίνεıν: razlučivati, presuđivati), misaoni stav ili sustav što se temelji na kritici; kritičko stajalište. U filozofiji kriticizam je metodično stajalište – oprječno dogmatizmu i skepticizmu – koje se temelji na zahtjevu da se, prije rješavanja ostalih filozofskih pitanja, kritički istraži sam proces spoznavanja, njegovi izvori, uvjeti, načini i mogućnosti (granice). U užem smislu riječi, kriticizmom se naziva filozofski sustav I. Kanta, utemeljen njegovom Kritikom čistoga uma. Kriticizam, suprotstavljen tradicionalnoj metafizici (prije svega Leibniz-Wolffova racionalizma), želi kritički istražiti izvore i granice spoznaje. Znanstvene i filozofske spoznaje imaju za Kanta kritičku vrijednost isključivo u granicama iskustva (tj. ako su izvedene iz iskustva i primijenjene na iskustvo), pa se i ta teza često naziva kriticizmom. Kantov kriticizam J. G. Fichte označuje kao polovičan i dopunjuje ga svojim naukom o čistom transcendentalnom Ja, koje u apsolutnom smislu postavlja Ne-Ja, dakle sveukupnu izvansvjesnu zbiljnost. Dok F. W. J. Schelling neprestano suprotstavlja kriticizam i dogmatizam, Hegel pod tim podrazumijeva negaciju onoga tipa metafizike koji je skeptičan glede mogućnosti apsolutne spoznaje. U suvremenoj filozofiji kriticizam se posebno susreće u tzv. »kritičkom racionalizmu« K. R. Poppera i H. Alberta, gdje se znanstveni i etički iskazi ne obrađuju kao dovršene istine (dogme), već samo kao hipoteze.
